петак, 14. август 2009.

-

Padala je kiša, poprilično, hodao je brzo, ne skrećući pogled, tako da bi ako neko prođe pored njega mogao pomisliti „Kuda žuri ovaj sumanuti čovek?“, ali tog kišovitog dana na ulicama nije bilo nikoga. Cipele su mi škripale ispuštajući ritmički ujednačen zvuk „Vfi – vfi – vfi - vfi...“ . Posle nekog vremena skrenuo je uzbrdo u jednu uličicu popločanu kaldrmom. Njegov jak đon prilikom udara petom u kaldrmu ispuštao je nove zvukove „Tp – tp – tp – tp..“ . Tempo harmoničnog ritma smenjivanja vfi i tp se sve više ubrzavao kako je ubrzavao svoj korak, samo na par mesta se osvrnuvši i trgnuvši glavom ka nazad kao da se nečeg uplašio ili pogledao u pogrešnu stranu. Kad je stigao do vrha ulice skrenuo je desno. Pogledao je na sat, bilo je oko 15 do 7, i zapitao se „Šta ja radim ovde?“.
Sutradan je ustao oko 8, na brzinu se spremio i krenuo na posao. Ako bi malo pustio korak trebalo bi mu ne više od 25 minuta peške. Oko 10 do 9 bio je ispred zgrade u kojoj je radio. U prizemlju je bila pekara, kupio je nešto za doručak, kao što je to svakog dana činio. Na spratu ga je sačekala sekretarica sa već stavljenom vodom za kafu. Ispričala bi par svojih doživljaja od prethodnog dana. Inače ona je malo flertovala s njim, onako, uloge radi, ne ozbiljno. Popio bi kafu i doručkovao, a onda počeo da radi na predmetima koji su mu tog dana pristizali. Oko 13 bila je jedna pauza, opet kafa, razgovor uz kafu, pa opet predmeti. Nešto posle 17 krenuo bi kući i u 18 bi već uz popodnevne tv emisije leškario u krevetu. Sutradan bi opet ustao u 8 i tako svaki dan, sem vikendom. U nedelju uveče, trudeći se da zaokupi svoje misli nečim palo mu je na pamet pitanje: Zašto je pre nekoliko večeri prolazio onuda?
„Tu sam prvi put hodao, trčao i padao. Na toj kaldrmi sam prvi put gulio kolena i lomio mlečne zube. Tu sam prvi put tukao i bio tučen, tu sam čak i sa devojčicama preskako vijače. Tu u jednom podrumu sam se prvi put skrivao. Na onom ćošku levo sam prvi put poljubio i poljubljen. Tu sam milion puta slušao kako je padala kiša, pljuštalo, padao sneg, ledilo se, klizao se. Tu sam milion puta slušao tp, pa onda vfi i tp. Tu sam prvi put shvatio.. Tu gore pred kraj desno su jedna vrata iz kojih sam jednom davno poslednji put izašao.“
Sutradan je ustao oko 8, na brzinu se spremio i krenuo na posao. Ako bi malo pustio korak trebalo bi mu ne više od 25 minuta peške...

Нема коментара:

Постави коментар